GLINA - Novo groblje
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Spomenik "Ranjena golubica"
Jedan je od prepoznatljivih simbola Domovinskog rata, koji se podiže na mjestu masovnih grobnica, spomenik Ranjena golubica – monumentalni komad poliranog crnog granita sa simbolom križa i golubice (zaustavljene u letu). Spomenik je rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića (1951. – 2016.). Prva je Golubica podignuta 1998. na Ovčari, do danas širom Hrvatske osamdesetak, što jasno svjedoči o surovosti agresije i počinjenim ratnim zločinima.
Na spomen-obilježju "Ranjena golubica" na Novom groblju u Glini, navodi se slijedeći tekst:
"U SPOMEN NA 14 CIVILA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, LIPANJ 2001."
UBIJENI, EKSHUMIRANI I IDENTIFICIRANI
Gina (Rade) Kreštelica
10.06.1935. - 05.11.1991.
Đuro (Ivan) Kreštelica
07.07.1932. - 05.11.1991.
Nikola Kreštelica
16.05.1936. - 05.11.1991.
Marija (Ivan) Šiftar
01.07.1946. - 16.12.1991.
Luka (Šimo) Šiftar
20.12.1970. - 16.12.1991.
Ljubica (Šimo) Šiftar
14.03.1972. - 16.12.1991.
Pavao (Šimo) Šiftar
10.05.1976. - 16.12.1991.
Marica (Josip) Brkašić
01.11.1938. - 16.12.1991.
Marta Modronja
11.03.1913. - 16.12.1991.
Antun (Josip) Modronja
08.05.1911. - 16.12.1991.
Ivan (Nikola) Šiftar
18.01.1929. - 16.12.1991.
Marija (Ivan) Šiftar
12.12.1933. - 16.12.1991.
Ljuba Štajdohar
06.11.1932. - 16.12.1991.
Stjepan (Stevo) Štajdohar
09.08.1952. - 16.12.1991.
ZLOČINI U JOŠEVICI
Selo Joševica, smješteno je na brdovitim obroncima šume Pogledić iznad doline rječice Maje, južno od grada Gline, koje je je pod srpsku okupaciju dospjelo 26. lipnja 1991., zajedno s Glinom i ostalim hrvatskim selima ovog kraja. Pred velikosrpsku agresiju (prema popisu stanovništva 1991.) u selu je živjelo ukupno 133 stanovnika i bilo je 55 kuća. Do 16. prosinca 1991. g, u selu je živjelo 75 mještana.
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata 16. prosinac 2013. Fotografirao Nikola Žarinac
Pokolj u Joševici 16. prosinca 1991. je bio ratni zločin kojeg su počinile srpske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata.
U ovom ratnom zločinu srpske su paravojne postrojbe ubile 21 hrvatskog civila u Joševici kod Gline, a jednog civila nisu uspjeli ubiti, no taj je civil preživio s teškim ranama. Nakon par tjedana su počinile još jedan pokolj, kada su ubile još 3 Hrvata, a ukupno su ubili 32 Joševičana od ukupno 150 koliko ih je pred velikosrpsku agresiju živjelo u tom selu.
Podlost ovog zločina se vidi po tome što u joševičkom području nije bilo oružanih sukoba, a s druge strane, ondašnje okupacijske vlasti pobunjenih Srba i vojni zapovjednici su tamošnjim Hrvatima jamčili mir i sigurnost ako se ne budu oružano odupirali okupaciji.
Ovaj zločin je bio velikosrpska odmazda. Uzrok joj je bio bijes zbog uspješne osloboditeljske akcije (operacije Vihor) koju je poduzela Hrvatska vojska kod Šišinca na Kupi od prije dva i tri dana (točnije 12. i 13. prosinca). U toj uspješnoj akciji je HV oslobodila područja sve do ulaza u grad Glinu. Točnije, sumnja se da su ovaj zločin počinile kao odmazdu za tzv. "Gračaničke žrtve", t.j. za četnike koji su poginuli u akciji Hrvatske vojske i postrojaba MUP-a RH u selu Gračanici (selu koje se nalazi Šišincu s druge strane rijeke), 13. prosinca 1991.]
Vrijeme počinjenja nedjela je bilo rano popodne 16. prosinca 1991., u doba kad je Joševica bila pod velikosrpskom okupacijom.
Pokolj se zbio nakon huškačkog govora episkopa Nikanora i svećenika SPC-a. Održali su ga na pogrebu poginulih velikosrpskih vojnika u borbama na rijeci Kupi. Nakon tih govora s tog mjesta krenula je osvetnička horda, već napaljena zbog vojnih gubitaka. Naoružana skupina zaputila se radi ubijanja točno 22 Hrvata koliko je stradalo i srpskih vojnika.
Počinitelji su bili članovi izviđačko-diverzantske postrojbe, a sumnja se ponajviše na velikosrpsku paravojnu skupinu "IDG Jose Kovačevića" i dio velikosrpske paravojne skupine "Šiltovi". Ubijene osobe su mahom starije osobe (rođene između Prvog i Drugog svjetskog rata) te četvero djece u dobi od 10 do 16 godina starosti. Smaknuća su izvršena tako što su počinitelji pucali iz blizine malokalibarskim automatskim vatrenim oružjem žrtvama u glavu (u potiljak, vrat, jagodice, lice, sljepoočnicu, mastoidnu kost, iza uha, iznad usne). Oružje je bilo opremljeno prigušivačima.
Utvrdilo se da su četnički zločinci te civile "ubili u kućama gdje su ih zatekli, na krevetu, za stolom, na ulaznim vratima". Počinitelji su išli od kuće do kuće i poubijali svaku osobu koju su ondje zatekli, neglede njihove dobi i spola, a potom su razarali kuće, jednu po jednu.
Jedna je osoba preživjela ovaj zločin, unatoč tome što je imala rane opasne po život koje su joj nanijenli počinitelji prije rečenom metodom. Pokolj su potvrdili i srpski izvori. Dva tjedna kasnije (5. studenog) su pripadnici velikosrpske paravojne skupine "Šiltovi" u večernjim satima ubili još troje Hrvata.
Ubijeni u kući br.69 Slika preuzeta iz Državnog arhiva RH.
‘Joševica i okolica u Domovinskom ratu – svjedočanstva’ autora Nikole Žarinca. Ovo djelo, koje pruža uvid u život, stradanje i zločine počinjene tijekom Domovinskog rata u selima Majskog bazena, posebice u Joševici, rezultat je kazivanja preživjelih svjedoka.
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}